„Poraz
Bosne? Ne, propast Evrope.“ – Bernard-Henry Lévy
Bosna i
Hercegovina ima svoja bogatstva: ljude, prirodu i – istoriju.
Ovo je trenutak u kome neke radnje i događaje treba pojasniti.
Rijeka Vrbas nedaleko od izvora na Vranici (posjeti galeriju)
Ovo
su moji prvi dani na blogu. Datum, koji stoji od početka, nisam mijenjao, jer mi se čini važnim. Toga dana, nakon odluke da pripremam i objavim
ovaj blog, osmislio sam i njegove prve oblike. Priznajem da nije išlo lako. Dosadašnja
praktična znanja u primjeni interneta nisu bila dovoljna, pa sam morao naučiti
neke osnove „nove pismenosti“ da se mogu priključiti milionima internetskih
pisaca, čitalaca, gledalaca, naučnika i stvaralaca. Mogao sam, doduše, zamoliti
da mi neko, puno pismeniji, postavi i uredi web-stranicu ili blog. Ali nisam. Jer, uz osjećaj duga za tu uslugu, sebi
bih uskratio mogućnost da u svakom trenutku, po mojoj potrebi i želji, dodajem, mijenjam i
uređujem sadržaj. Moja, ipak, ovdje iskazana nepismenost i nespretnost u
oblikovanju i dizajniranju narednih sadražaja, podrazumijevaju - uz molbu
za strpljenje - i moje izvinjenje. Već se divim upornosti koju ćete iskazati dok
budete, nadam se, slijedili naredne tekstove.
Pozivam
da me slijedite. Trudiću se da iskrenošću i otvorenošću ispričam priču, zadržim
pažnju i zadobijem povjerenje.
U
ovom trenutku, priznajem, osjećam malu strepnju. Taj osjećaj nije od prevelike
obaveze, koju sam preuzeo dijeleći javno sadržaj ovog bloga, jer već duže
vrijeme želim da napišem monografiju firme – preduzeća, društva
(dalje ću koristiti naziv preduzeće, jer pojam društvo ima višestruko
značenje), koje vodim i kojim rukovodim,
a formirano je prije dvadeset godina. Moja strepnja dolazi od prevelike odgovornosti
koju preuzimam pred, moguće je, velikim auditorijem, jer očekujem veći
broj posjeta, preporuka za posjete, prijedloga i dobronamjernih primjedbi. Tada
će moja strepnja prestati i prerasti u novu energiju i opravdati
značenje do sada korištenog pseudonima
– Strast stvaranja.
Ovaj
trenutak društvene, političke, ekonomske, socijalne, moralne
i svake druge krize u Bosni i Hercegovini, traži javno izjašnjavanje i doprinos
u pokušaju da se izgradi normalno i efikasno društvo. Ovo je jedan od pokušaja
da se tome doprinese na specifičan način. Buduće vrijeme, posebno internetsko,
daće sud o ovom sadržaju.
Javno
istupanje i djelovanje podrazumijeva veliku odgovornost i obaveze i - još veće
rizike.
Svjestan
toga, umjesto monografije pisane i štampane na uobičajen način, opredijelio sam
se za njeno istovremeno pisanje i objavljivanje ovdje s namjerom da jednima bude
podsjećanje, drugima bude poduka, a mnogima i pouka kako se rad i odricanje,
ipak, isplate. Prisutna je, naravno, i – sujeta, kao izraz ljudske potrebe
ili želje da prenesemo dio našeg znanja koje, duboko lično, smatramo da
posjedujemo, da ono zavrjeđuje pažnju drugih i da im može koristiti.
Neću
primijeniti klasičan način pisanja monografije i, recimo, ovako početi: preduzeće
je osnovano – dana....; pa, nastaviti: registrovano je – dana...; pa,
zaposlilo je – dana... I tako do danas. Kome je to zanimljivo? Vjerovatno samo
nama koji smo neposredni sudionici tih konkretnih događaja. Pokušaću da, iz
cjeline života ovog preduzeća, izvojim
dijelove i obradim ih na način na koji su oni obilježili cjelinu. Naslovi tih
dijelova (postova) omogućiće posjetiocu da odabere sadržaje koji ga zanimaju.
Drštvene
okolnosti biće obrađene bez političke pristrasnosti i uticaja politike. Narvno, subjektivne stavove je nemoguće
isključiti, ali je iskren pokušaj da se stvarnost prikaže objektivno. Nastojaću
da sociološki pristup bude vodilja u pokušaju pojašnjenja svih okolnosti
u kojima se odvijaju svi, a posebno, društveni i ekonomski događaji.
Pišući u prvom licu jednine
(ja) nemam namjeru da ističem svoj ego, da filozofiram i
pretvorim se u narcisoidnog mislioca, koji uobražava da je
interesantan, a, zapravo, dosadan. Time samo pokušavam da naglasim ozbiljnost i
odgovornost svih učinjenih postupaka i radnji da bi se omogućio opstanak
preduzeća ili doprinijelo njegovom jačanju. Svjestan da govorenje u prvom licu
jednine ponekada izaziva odbojnost, suprostavljam tom stavu činjenicu da u
našem okruženju nekada nije važno „šta se kaže“, već je važno „ko to kaže“!
Zato, da bi mi se vjerovalo, moram pokušati pokazati znanje ili kompetenciju.
Zapravo, najbolje je govoriti u prvom licu množine, jer samo zajedničkim radom
i odricanjem (mi) smo mogli ostvariti postojeće. Istinitost rečenog dokazuje prezentirana
dokumentacija.
Ovo je pokušaj da
pokažem i dokažem da Bosna i Hercegovina, u poslijeratnom tamnom društvenom
okruženju, ima svoje svijetle mrlje i da, uprkos nesnalaženju i razočarenju
mnogih, ovdje, ipak, ima nade za bolji život.
Mnogo dokumenata i fotografija poveznicama
sam učinio javnim i dostupnim svim posjetiocima. Oni su dokaz iskrenosti i
istinitosti svega rečenog. Oni će poslužiti i kao istorijski dokaz da smo mi,
koji smo ovdje radili i stvarali u ovom preduzeću, bili u pravu i onda kada su nas neke grupe
ili pojedinci – bukvalno: blatili,
omalovažavali ili legalno i nelegalno pokušavali ometati naš rad i razvoj. Biće
zanimljivih i poznatih ličnosti i događaja koji su obilježili radnje i događaje
u ovom preduzeću. Govoriću i o našim greškama, propustima i promašajima, jer ih
je bilo. Poveznicama sam, takođe, pokušao
da ilustrujem i pojasnim značenje nekih riječi, pojmova ili izrečenog mišljenja
ili stava, kako bih izbjegao nepotrebna pojašnjenja i uštedio prostor i
vaše vrijeme. Njihovo korištenje nije neophodno i možete ih koristiti u mjeri koju
smatrate potrebnim.
Još jedna preporuka uz zahvalnost za prvu posjetu: pročitajte
sadržaj narednog teksta. Nakon toga odlučite da li ćete nastaviti ili odustati
od daljeg praćenja ovog bloga.
Uz zahvalnost upućujem poziv za novu posjetu. Sadržaj možete pratiti prelaskom na postove po redosljedu, koji imaju poveznice dolje.
 |
| Dalekovodni stub kod Kozičke rijeke ispod Vranice |
