19. 05. 2012.

1. Prvi dani na blogu


„Poraz Bosne? Ne, propast Evrope.“ – Bernard-Henry Lévy

Bosna i Hercegovina ima svoja bogatstva: ljude, prirodu i – istoriju.
Ovo je trenutak u kome neke radnje i događaje treba pojasniti.
Šume bukve na obroncima Vranice
Rijeka Vrbas nedaleko od izvora na Vranici (posjeti galeriju)

Ovo su moji prvi dani na blogu. Datum, koji stoji od početka, nisam  mijenjao, jer mi se čini važnim. Toga dana, nakon odluke da pripremam i objavim ovaj blog, osmislio sam i njegove prve oblike. Priznajem da nije išlo lako. Dosadašnja praktična znanja u primjeni interneta nisu bila dovoljna, pa sam morao naučiti neke osnove „nove pismenosti“ da se mogu priključiti milionima internetskih pisaca, čitalaca, gledalaca, naučnika i stvaralaca. Mogao sam, doduše, zamoliti da mi neko, puno pismeniji, postavi i uredi web-stranicu ili blog.  Ali nisam. Jer, uz osjećaj duga za tu uslugu, sebi bih uskratio mogućnost da u svakom trenutku,  po mojoj potrebi i želji, dodajem, mijenjam i uređujem sadržaj. Moja, ipak, ovdje iskazana nepismenost i nespretnost u oblikovanju i dizajniranju narednih sadražaja, podrazumijevaju - uz molbu za strpljenje - i moje izvinjenje. Već se divim upornosti koju ćete iskazati dok budete, nadam se, slijedili naredne tekstove.
Pozivam da me slijedite. Trudiću se da iskrenošću i otvorenošću ispričam priču, zadržim pažnju i zadobijem povjerenje.
U ovom trenutku, priznajem, osjećam malu strepnju. Taj osjećaj nije od prevelike obaveze, koju sam preuzeo dijeleći javno sadržaj ovog bloga, jer već duže vrijeme želim da napišem monografiju firmepreduzeća, društva (dalje ću koristiti naziv preduzeće, jer pojam društvo ima višestruko značenje),  koje vodim i kojim rukovodim, a formirano je prije dvadeset godina. Moja strepnja dolazi od prevelike odgovornosti koju preuzimam pred, moguće je, velikim auditorijem, jer očekujem veći broj posjeta, preporuka za posjete, prijedloga i dobronamjernih primjedbi. Tada će moja strepnja prestati i prerasti u novu energiju i opravdati značenje  do sada korištenog pseudonimaStrast stvaranja.   
Ovaj trenutak društvene, političke, ekonomske, socijalne, moralne i svake druge krize u Bosni i Hercegovini, traži javno izjašnjavanje i doprinos u pokušaju da se izgradi normalno i efikasno društvo. Ovo je jedan od pokušaja da se tome doprinese na specifičan način. Buduće vrijeme, posebno internetsko, daće sud o ovom sadržaju.
Javno istupanje i djelovanje podrazumijeva veliku odgovornost i obaveze i - još veće rizike.
Svjestan toga, umjesto monografije pisane i štampane na uobičajen način, opredijelio sam se za njeno istovremeno pisanje i objavljivanje ovdje s namjerom da jednima bude podsjećanje, drugima bude poduka, a mnogima i pouka kako se rad i odricanje, ipak, isplate. Prisutna je, naravno, i – sujeta, kao izraz ljudske potrebe ili želje da prenesemo dio našeg znanja koje, duboko lično, smatramo da posjedujemo, da ono zavrjeđuje pažnju drugih i da im može koristiti.
Neću primijeniti klasičan način pisanja monografije i, recimo, ovako početi: preduzeće je osnovano – dana....; pa, nastaviti: registrovano je – dana...; pa, zaposlilo je – dana... I tako do danas. Kome je to zanimljivo? Vjerovatno samo nama koji smo neposredni sudionici tih konkretnih događaja. Pokušaću da, iz cjeline života  ovog preduzeća, izvojim dijelove i obradim ih na način na koji su oni obilježili cjelinu. Naslovi tih dijelova (postova) omogućiće posjetiocu da odabere sadržaje koji ga zanimaju.
Drštvene okolnosti biće obrađene bez političke pristrasnosti i uticaja politike. Narvno, subjektivne stavove je nemoguće isključiti, ali je iskren pokušaj da se stvarnost prikaže objektivno. Nastojaću da sociološki pristup bude vodilja u pokušaju pojašnjenja svih okolnosti u kojima se odvijaju svi, a posebno, društveni i ekonomski događaji.
Pišući u prvom licu jednine (ja) nemam namjeru da ističem svoj ego, da filozofiram i pretvorim se u narcisoidnog mislioca, koji uobražava da je interesantan, a, zapravo, dosadan. Time samo pokušavam da naglasim ozbiljnost i odgovornost svih učinjenih postupaka i radnji da bi se omogućio opstanak preduzeća ili doprinijelo njegovom jačanju. Svjestan da govorenje u prvom licu jednine ponekada izaziva odbojnost, suprostavljam tom stavu činjenicu da u našem okruženju nekada nije važno „šta se kaže“, već je važno „ko to kaže“! Zato, da bi mi se vjerovalo, moram pokušati pokazati znanje ili kompetenciju. Zapravo, najbolje je govoriti u prvom licu množine, jer samo zajedničkim radom i odricanjem (mi) smo mogli ostvariti postojeće. Istinitost rečenog dokazuje prezentirana dokumentacija.
Ovo je pokušaj da pokažem i dokažem da Bosna i Hercegovina, u poslijeratnom tamnom društvenom okruženju, ima svoje svijetle mrlje i da, uprkos nesnalaženju i razočarenju mnogih, ovdje, ipak, ima nade za bolji život.    
Mnogo dokumenata i fotografija poveznicama sam učinio javnim i dostupnim svim posjetiocima. Oni su dokaz iskrenosti i istinitosti svega rečenog. Oni će poslužiti i kao istorijski dokaz da smo mi, koji smo ovdje radili i stvarali u ovom preduzeću, bili u pravu i onda kada su nas neke grupe ili pojedinci – bukvalno: blatili, omalovažavali ili legalno i nelegalno pokušavali ometati naš rad i razvoj. Biće zanimljivih i poznatih ličnosti i događaja koji su obilježili radnje i događaje u ovom preduzeću. Govoriću i o našim greškama, propustima i promašajima, jer ih je bilo. Poveznicama sam, takođe,  pokušao da ilustrujem i pojasnim značenje nekih riječi, pojmova ili izrečenog mišljenja ili stava, kako bih izbjegao nepotrebna pojašnjenja i uštedio prostor i vaše vrijeme. Njihovo korištenje nije neophodno i možete ih koristiti u mjeri koju smatrate potrebnim.
     Još jedna preporuka uz zahvalnost za prvu posjetu: pročitajte sadržaj narednog teksta. Nakon toga odlučite da li ćete nastaviti ili odustati od daljeg praćenja ovog bloga.